Od mnogih priča o odlasku u Njemačku i postavljanju novih životnih temelja i navika, još jedna se izdvaja. I to upravo po tome što bi zasigurno mogla poslužiti kao motivacija i primjer kako upornost, tvrdoglavost i nepristajanje na „ne mogu“ zapravo mogu dovesti do postizanja uspjeha te životnog sklada između posla i privatnog života. No, ne bez rada i ulaganja u sebe. Suzana Šarić, nekada radijska voditeljica u Hrvatskoj, danas uspješna poslovna žena u Berlinu ispričala nam je svoju priču.

-Osobno: Žena koja se blizi 50-toj, ali nema problem s tom brojkom. Vjecno zabrinuta majka troje odrasle djece. Partnerica. Profesionalno: nekada u Hrvatskoj radijska voditeljica. Danas u Njemackoj Immobilienkauffrau za sto i ne mogu naci odgovarajuci prijevod. Otprilike, osoba koja brine o tome da odredjena nekretnina dobije sve kako bi bila sto dugovjecnija i koja skrbi o tome da vlasnici i stanari te nekretnine budi zadovoljni.

Doletjela sam u Berlin prije tocno pet godina, dakle krajem Studenog 2015. Tome je prethodilo relativno kratko vrijeme promisljanja i djelovanja. Presudna je bila poslovna prilika koja se pruzila mom partneru. Uzrok svemu, ne puno drugaciji od svih ostalih vec poznatih prica: nezadovoljstvo gospodarstvenim i politickim stanjem u Hrvatskoj.

Strah od nepoznatog je zasigurno jedan od velikih problema s kojim se suočavaju mnogi koji su se odlučili na novi početak.  Suzana dodaje kako je strah bio prisutan, no ne u toj mjeri u kojoj bi u potpunosti paralizirao nastojanja u pružanju koraka naprijed.

-Nije da se nisam bojala novog pocetka, ali nikada me strah nije sprijecio u pokusaju osvarivanja mojih ciljeva. Tako ni ovaj put. Obzirom da je izmedju odluke o odlasku i stvarnog preseljenja stajalo samo nekoliko tjedana, stigla sam u Berlin  prilično nepripremljena. O borbi s birokracijom, učila sam u hodu. Na greskama sam naucila da je zivot u Slavonskom Brodu nesto drugaciji od onoga u gotovo cetiri milijunskom gradu. U Berlinu primjerice svaki kvart ima svoj postanski broj i mora se imati na umu da se ponekad nazivi ulica ponavljaju. Posljedica mog neznanja o tome bila je, da sam jednom prilikom otisla na krivu adresu jer u Google maps nisam ukucala postanski broj. Pa sam na razgovor za posao cekala na suprotnom kraju grada. Rjesavanje potrebne dokumentacije, pronalazak stana i posla, za vecinu je ljudi veliki izazov. Ja sam imala srecu. Islo je brzo i islo je dobro. I sreca me prati sve ovo vrijeme u Njemackoj.

U Hrvatskoj si radila vrlo dinamičan i kreativan posao. Kada si stigla u Njemačku kako su na početku izgledali poslovni izazovi i tko ti je pružio orijentacijski smjer i potporu?

Posao koji sam radila u Hrvatskoj, ostavila sam u Hrvatskoj. Bila sam svjesna da radio i novinarstvo ovdje i nece biti opcija i bila sam spremna zaposliti se bilo gdje. Poslije tragikomicnog trodnevnog iskustva rada u pekari, odlucila sam se uputiti u Zavod za zaposljavanje, ne bih li tamo dobila kakvu smjernicu. Vazno je reci da sam pri dolasku imala neko predznanje njemackog, jer sam igrom slucaja upravo u Berlinu rodjena i nekoliko godina svoga djetinjstva tu i provela. Ostao je od tada vrlo uvjerljiv nacin izgovora, ali vrlo oskudan vokabular i pravopis. Ipak, samim time sam u odnosu na ljude koji presele ovamo, bila u velikoj prednsti. Meni je njemacki jezik drag. Logican mi je, izazovan. U Arbeitsamtu su mi rekli sljedece: pustite za sada potragu za poslom i upisite tecaj njemackoga. Na moju primjedbu o tome kako moram zaradjivati, obavijestili su me ljubazno da imam pravo na naknadu za nezaposlene jer sam EU gradjanka i u HR sam bila u radnom odnosu. Troskove ucenja jezika takodjer oni preuzimaju, rekose mi. Ocijeneno je da sam zrela za stupanj B2+. Dio setomjesecnog ucenja njemackog jezika bilo je i daljnje profesionalno usmjeravanja. Tu sam saznala kako imam mogucnost dalje se skolovati. I dalje uz potporu Zavoda za zaposljavanje. I tako dolazimo do sljedeceg pitanja…

A sljedeće pitanje  je upravo Ausbildung. Vrlo uspješno si ga završila i stekla zanimanje koje danas vrlo traženo u Njemačkoj?

-Nakon pomnog istraživanja odlučila sam upisati tzv. Ausbildung za zanimanje Immobilienkauffrau. Nesto slicno kod nas ne postoji. Nakon zavrsenog dvogodisnjeg skolovanja moguce je raditi kao agent za nekretnine, knjigovodja, nadziratelj gradjevinskih radova, ili za sto sam se ja odlucila: Verwalterin, odnosno ono sto sam opisala na pocetku ove price. Skolovanje je bilo tesko. Jako tesko. Osobito zato jer moje znanje jezika nije bilo dovoljno dobro za takvu vrstu izazova. Shvatila sam to vec u prvim danima nastave. Razumjela sam otprilike 50% sadrzaja i sjedila uzasnuta i zdvojna u skolskoj klupi. Bila sam jedina strankinja. Razbacivalo se strucnim pojmovima koje nisam razmjela cak i kada bih ih prevela na hrvatski. Bilo je tu mnostvo zakona i pragrafa. Bilo je tu racunovodstvo.

Suzana Šarić

Odustajanje nije bilo opcija. Ucila sam. Ucila sam satima svaki dan. Ucila sam u podzemnoj i nadzemnoj zeljeznici, ucila sam u kuhinji i spavacoj sobi. Na plazi i u parku. Docenti su mi bili velika podrska. Isto tako i pojedine kolege iz skolske klupe. Na pocetku nas je u razredu bilo 25 osoba starih izmedju 20 i 55 godina. U ljeto 2018 nas 10 uspjelo je poloziti sve zavrsne ispite. To je bio jedan od najsretnijih trenutaka mog ovdasnjeg zivota. 

Nakon Ausbildunga?

Nakon Ausbildunga samo sam nastavila raditi u Firmi u kojoj sam radila praksu tijekom skolovanja. Bilo je to vrijeme usavrsavanja znanja.

Nakon određenog vremena vrlo uspješno si napredovala i mogućnosti potražila u drugoj firmi?

-Za razliku od Hrvatske, ovdje odluka o promjeni posla kojim nisi u potpunosti zadovoljan ne pada tesko. Osobito zato sto sam imala srecu naci se u struci u kojoj je kvalificirano osoblje vrlo trazeno. Poslala sam životopis u švedsku tvrtku Akelius, na preporuku svoje bivse skolske kolegice. Od pocetka godine sam tu i nadam se da ce tako i ostati.

Kakava su ti iskustva rada s Njemcima, koliko potpore si dobila?

-Moja su iskustva mahom pozitivna. Od samih pocetaka nailazila sam na razumijevanje i potporu.

Kako izgleda jedan uobičajni radni dan?

-Radni dan u vrijeme pandemije razlikuje se ovisno u tome radim li kod kuce ili u uredu. Od doma obicno odgovaram na Mailove i telefonske pozive, proucavam ponude za gradjevinske radove. Provjeravam i dajem na placanje racune. Sudjelujem u videokonferencijama i slicno. Rad u uredu obuhvaca sve nabrojeno uz odlazak na teren. To su obicno sastanci s radnicima koji obavljaju odredjene sanacijske poslove u zgradi, arhitektima ili vlasnicima stanova. Takodjer ovisi i o dobu godine. U drugom kvartalu pocinju pripreme za godisnje sastanke vlasnika sanova. Prema njemackom Zakonu o zajednici vlasnika stanova (Wohnungseigentümergesetz) ti sastanci moraju biti pripremljeni prema strogo odredjenim pravilima. Tada se izradjuju godisnji obracuni, gospodarstveni planovi i dnevni redovi. Svi zakljuci moraju biti protokolirani i nakon toga u kratkom roku provedeni. Mozda ne zvuci uzbudljivo, ali je rijec o zaista izazovnom i dinamicnom poslu. On zahtjeva i puno kreativnosti; svakodnevno rjesavanje problema i procijenjivanje nacina komunikacije s odredjenim ljudima.

Kao vrlo svestrana i kreativna osoba, Suzana dodaje kako uspješan završetak Ausbildunga nije bio i kraj obrazovanja i jednostavnog prepuštanja rutini. Nedavno je upisala i Visoku školu dizajna interijera.

-Dizajn interijera je uvijek bilo nesto sto me jako zanimalo. Zato sam odlucila upisati online Institut za urdejenje unutarnjih prostora. Radim to bez nekih prevelikih profesionalnih ambicija. Za sebe i svoj uzitak. Skolovanje se sastoji od 12 modula koji obuhvacaju povijest i vrste dizajnerskih stilova, crtanje tlocrta, planiranje rasvjete, boja, tkanina, podnih i zidnih obloga, kao i zavrsno – put u samostalnost. Ja sam trenutno tocno na pola i ne znam hoce li to biti neki novi put.

Nakon nekoliko godina, možeš li povući paralelu i navesti razlike života u Njemačkoj i Hrvatskoj?

Ne volim povlaciti paralele. Voljela sam svoj zivot u Brodu. Sada volim svoj berlinski zivot. Za razliku od mnogih, ja niti u jednom trenutku nisam osjetila čeznju za domovinom. Od prvog trenutka sam se u ovom gradu osjecala kod kuce. Jeste li znali da je Berlin povrsinom 8 puta veci od Pariza? Grad je ogroman i puno vremena ode na stizanje do odredista. Ipak, brzo se na to navikne. Zabavno je samo promatrati ljude oko sebe. Ovdje zive ljudi iz 185 zemalja svijeta. Berlin ima vise muzeja (166) nego kisnih dana u godini (106). Berlin ima dvije rijeke, Spree i Havel koje se racvaju u bezbrojne kanale. Mnogo jezera i mostova vise nogo Venecija (1700).  Zelene povrsine cine 44% grada sa 439 200 stabala. Upravo je zato i zivotinjski svijet fascinatan. Ptice koje u Hrvatskoj nikada nisam vidjela, vjeverice su posvuda, kao i veliki divlji zecevi. Lisice bezbrizno setaju parkovima i prelaze cestu na semaforima. Belin je potpuno netipican grad. Nema uobicajenog sredisnjeg trga, odnosno ima ih vise. Svaki kvart je mali grad, s drugacijom arhitekturom i stilom zivota. Upravo zbog njegove arhitektonske raznolikosti i toga retro sika, koristene su njegove lokacije u trenutno vrlo popularnoj seriji Queen´s Gambit. Berlin je glumio i Pariz i Moskvu i pojedine americke gradove. Uglavnom, ja sam ovdje sretna.

Planovi i ciljevi u budućnosti?

Obzirom da sam najtezi dio odradila, nema velikih planova. Raditi, citati, putovati, dizajnirati i provoditi vrijeme s obitelji.

Poruka, savjet i preporuka za kraj svima koji se planiraju preseliti u Njemačku?

Preselite ili nemojte, na vama je. Ako ste sretni u Hrvatskoj, zasto bi? Ako niste, samo hrabro!

Autor : Darija Jakičić

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime